Psalms 17

1Usliši, Gospode, pravdu, čuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh. 2Od lica tvojega neka izađe sud moj, oči tvoje neka pogledaju na pravicu.

3Ispitaj srce moje, obidi noću; u ognju me okušaj, i nećeš naći nepravde moje.

4Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi riječi usta tvojih držim se putova oštrih. 5Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.

6Tebe prizivljem, jer ćeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i čuj riječi moje. 7Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.

8Čuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me 9Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili. 10Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.

11Izagnavši me opet su oko mene; oči su svoje uprli da me obore na zemlju. 12Oni su kao lav koji hoće da rastrže, i kao lavić koji sjedi u potaji.

13Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju mačem svojim od bezbožnika, 14Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da će im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.

A ja ću u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike tvoje.

15